Arhiva kategorije: generalno

Hodočašće župe sv. Blaža u Poljsku

Povodom izvanrednog jubileja Godine milosrđa, u organizaciji zagrebačke župe sv. Blaža, od subote 30. travnja do subote 7. svibnja, pedesetak hodočasnika iz više zagrebačkih župa hodočastilo je u Poljsku, zemlju odakle je prije 85 godina po sv. Faustini Kowalskoj krenula u svijet poruka Milosrdnog Isusa.Hodočašće je duhovno vodio župni vikar Vladimir Kerečeni, a pridružio mu se i župnik župe Krista Kralja u Domaslovcu Branimir Budinski sa nekoliko svojih župljana. Tijekom boravka u Poljskoj hodočasnici su posjetili mnoga mjesta i svetišta vezana uz život i djelovanje sv. Ivana Pavla II., a bili su smješteni u više redovničkih ustanova i kuća za duhovne vježbe i susrete.U nedjelju 1. svibnja u mjestu Licheń Stary posjetili su najveće poljsko marijansko svetište u kojem se Presvetu Djevicu časti kao ‘Žalosnu Kraljicu Poljske’. Nakon razgledavanja svetišta i apartmana u kojem je 1999. godine boravio papa Ivan Pavao II., slavili su sv. Misu te molili Križni put na posebnoj i upečatljivoj Kalvariji izgrađenoj od kamenja iz raznih dijelova Poljske, s brojnim „sobicama“ koje prikazuju razna otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća, te Marijinog usnuća i uznesenja u nebo. U 21 sat su u Svetištu sudjelovali na molitvi krunice i procesiji sa svijećama povodom svečanog početka svibanjskih pobožnosti.

Drugog dana hodočašća posjetili su Niepokalanów, Grad Bezgrješne koji je izgradio i u kojem je živio sv. Maksimilijan Kolbe. Nakon sv. Mise koju je vlč. Budinski predslavio u misnom ruhu i s kaležom koje je koristio sv. Maksimilijan, hodočasnici su počastili Svečeve relikvije i posjetili njegovu ćeliju. U Czestochowi ih je iste večeri dočekao hrvatski svećenik o. Mihovil Filipović, montfortanac, koji više godina djeluje u Poljskoj.

U utorak, 3. svibnja, na blagdan Marije, Kraljice Poljske imali su čast i milost slaviti sv. Misu na hrvatskom jeziku pred čudotvornom slikom Majke Božje Čenstohovske, a sudjelovali su i u večernjoj molitvi Apela u Svetištu.

Nakon potresnog posjeta koncentracijskom logoru u Oświęcimu (Auschwitz), u srijedu 4. svibnja posjetili su Wadowice, rodno mjesto sv. Ivana Pavla II.: u župnoj crkvi su slavili sv. Misu, razgledali muzej u rodnoj kući Ivana Pavla II., posjetili samostan bosonogih karmelićana sa Svetištem sv. Josipa gdje je Karol Wojtyła kao dječak primio svoj prvi škapular, a počastili su se i kremówkama, kolačima dragima Svetom Ocu.

Šesti dan hodočašća posjetili su marijansko svetište u Kalwariji Zebrzidowskoj, kamo je Karol Wojtyla često dolazio kao dječak, svećenik i biskup, a dva puta ga je posjetio i kao papa. U rudniku soli u mjestu Wieliczka zastali su u prekrasnoj bazilici izrađenoj od soli na dubini od oko 130 metara ispod zemlje, u kojoj se nalazi i jedini kip na svijetu sv. Ivana Pavla II. izrađen od soli.

Petak, 6. svibnja hodočasnici su proveli u Krakowu. Prijepodne su na Wawelu razgledali kraljevski dvorac sa katedralom sv. Stanislava i sv. Vaclava, te glavni gradski trg s drugim važnim znamenitostima. Poslijepodne su u Svetištu Milosrdnog Isusa slavili sv. Misu i pomolili se na grobu sv. Faustine Kowalske. Posebnu čast im je toga dana ukazao i krakovski nadbiskup, kard. Stanisław Dziwisz, primivši ih u nadbiskupskom dvoru u posebnu audijenciju.

U četrdesetminutnom susretu govorio im je o svetosti sv. Ivana Pavla II. te o snazi njegove molitve i pouzdanja u Boga. Prisjetio se svojih posjeta Hrvatskoj, a posebno procesije koju je prije četiri godine predvodio u Zagrebu o proslavi Majke Božje od Kamenitih vrata, te izrazio želju u što skoriju kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.

Posebnu radost mu je ukazao sedmogodišnji Ivan Karol Villa, jedino dijete u skupini, kojega je u više navrata Kardinal pozivao da nešto otpjeva, te je bio ugodno iznenađen kad su mu svi hodočasnici na poljskom otpjevali pjesmu koja se svake večeri pjeva u u Czestochowi – „Maryjo Królowo Polski“ (Marijo, Kraljice Poljske).

Vlč. Kerečeni mu je u ime hodočasnika zahvalio na susretu i predao prigodne darove, među kojima posebno mjesto ima svijeća s likom bl. Alojzija Stepinca za kapelu u nadbiskupskom dvoru, koju su hodočasnici na kraju susreta i posjetili. Posljednjeg dana boravka u Poljskoj, u subotu, 7. svibnja hodočasnici su u Svetištu Ivana Pavla II. u predgrađu Krakova slavili sv. Misu u kapeli s relikvijama njegove krvi, a potom se zadržali u molitvi pred okrvavljenom papinskom haljinom koju je nosio u trenutku atentata. U večernjim satima vratili su se u Zagreb.

Verica Kraš Villa

Vidi me! Čuj me! drama i forum o ušutkanim žrtvama trgovanja ljudima

SEE ME! HEAR ME!“

(„Vidi me! Čuj me“)

drama i forum o ušutkanim žrtvama trgovanja ljudima

17. 5. 2016. u 19:00, Kinoteka župe sv. Blaž, Kordunska ulica,

koju izvodi autorica

Kathleen Ann Thompson

poziva nas da se usudimo ustvrditi kako trgovanje ljudima i ropstvo postoji!

Multimedijalna drama govori o žrtvama trgovanja ljudima čiji se glas ne čuje i time podupire rasprostranjene kampanje osvješćivanja o problemu ropstva i trgovanja ljudima. Više od 30 milijuna žrtava širom svijeta su ušutkani … i bez zastupanja. Radi njihova oduzetog dostojanstva, njihovu patnju ne smijemo skrivati. „Vidi me! Čuj me!“ progovara o njihovoj nevidljivosti, o tihom plaču. U drami Kathleen Ann Thompson stvara suosjećajni i potresno zamišljeni portret žrtava, njihovih izrabljivača i zastupnika.

Program će biti na engleskom jeziku!

slikaplakat

Uskrsno svjedočanstvo živi!

Poštovani gledatelji i slušatelji u Domovini i inozemstvu!
Draga braćo i sestre!
Kardinal Bozanić Uskrs 2015

(video kardinalove uskrsne čestitke)
1. Slavimo Uskrs, svetkovinu za koju se, kao ni za jednu drugu, s pravom govori da je najveća, najvažnija i najuzvišenija – jer dogodilo se vrhunsko očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku. Božji se Sin žrtvovao da nas spasi. Isus je umro i uskrsnuo. Kristova smrt i uskrsnuće otkriva potpunu pouzdanost Božje ljubavi. Činom te bezuvjetne ljubavi Bog je ljudima poručio da su za život stvoreni, za vječnost predodređeni, a ne za smrt i propast. I mi po Uskrsu živimo!

S druge strane, toliko se toga u događaju Kristova uskrsnuća ne može uvijek lako objasniti. Znamo, Isus je svojim uskrsnućem pobijedio smrt u koju je ušao nakon strašne muke – ali postavljaju se pitanja kako, u kojem trenutku i gdje se točno dogodila ta pobjeda, njegovo slavno uskrsnuće?

No, dragi prijatelji, promislimo li bolje, fizički događaj Uskrsa nije zapravo nepojmljiv, nego čovjeku je teško razumjeti toliku Božju ljubav, toliku Božju vjernost: u životu, u smrti, i nakon smrti – zauvijek! To može samo Bog: ostati nevjernima bezuvjetno vjeran! Uskrs nas stoga suočava s Bogom koji je apsolutno vjeran obećanju da je uz čovjeka do kraja vremena i da ga nikada neće napustiti.

2. Divno je, draga braćo i sestre, baš o Uskrsu promišljati o svjedocima uskrsne vjernosti u našoj povijesti i sadašnjosti. Poput dragulja na suncu blistaju svjedočanstva naraštaja kršćana koji su iz vjere u Isusovo uskrsnuće crpili snagu za svakodnevni život: u braku i obitelji, u podizanju i odgoju djece. Nadalje, sve ono na što smo kao ljudi ponosni u razvoju zdravstva, školstva, znanosti, kulture, umjetnosti, skrbi za najpotrebnije, ali i velikih političkih ideja, kojima su tvorci htjeli samo jedno – doći do mira među narodima i do potrebnog blagostanja, bilo je mahom djelo vjernika, ljudi koji su svojim djelovanjem nastojali biti slika Božje vjernosti koja se očituje u njegovu milosrđu, pa i pod cijenu mučeništva.

Možemo to i ovako reći: po djelovanju Kristovih vjernika, svijetu se do dana današnjega otkriva lice milosrdnoga Boga: u obiteljima, na radnim mjestima, na našim poljima, u našim bolnicama, školama, sveučilištima, tvornicama, u velebnim umjetničkim djelima, u svim društvenim pothvatima za opće dobro. Svima njima treba odati priznanje jer pokazuju da se velika, neprolazna djela, uvijek čine snagom povjerenja u Boga živog i prisutnog!

3. No ne može se, draga braćo i sestre, prešutjeti da se u našem okruženju stvara, bolje rečeno nameće, ozračje koje bi se moglo nazvati kulturom nepovjerenja. Dok ovo izgovaram posebno su mi na srcu supružnici, osobito mislim na one obitelji u kojima pogubna sumnja nagriza vjeru u snagu ljubavi, u ljepotu i mogućnost zajedničkoga života. Mislim također na sve nezaposlene i obespravljene, na one u kojima bukti nezadovoljstvo i ne vide perspektivu za životnu sigurnost. Moje misli su i s onima koji sa strepnjom gledaju na nemire u svijetu i na promjene dosadašnje slike našega kontinenta.

Umoran je današnji čovjek od međusobnog optuživanja, prokazivanja, razorne sumnje i dojma da nitko nikomu ne vjeruje. Nepovjerenje je otrov koji se gotovo kapilarno širi tkivom našega društva i koji kao da čovjeku ponavlja poruku: ništa se ne može učiniti da bi bilo bolje.

No, dragi prijatelji, toj dominaciji nepovjerenja mora se, i može se reći: dosta!

4. Uskrs nam snažno govori da je želja za vjernošću, ta čovjekova težnja za povjerenjem, duboko upisana u ljudsko srce. Svaki čovjek želi da mu se vjeruje, a to postiže samo onaj koji i sam vjeruje! Uskrs nas, draga braćo i sestre, poziva na izgradnju povjerenja – u obiteljima, zatim toliko potrebnog povjerenja u hrvatskom društvu, povjerenja među narodima o kojemu ovisi mir na Zemlji.

Svjestan sam također da se nekima može učiniti da na putu do povjerenja stoji  nepremostiv ponor, s obzirom na ozračje nepovjerenja koje razara zajedništvo i nastojanje za opće dobro, a potiče podjele. Međutim, povjerenje se ne može kupiti ili odglumiti. Povjerenje se stječe.

Papa Franjo nedavno je objasnio i kako. Rekao je da nevjernost ukrućuje, otvrdnjuje srce. To dovodi do oholosti, koja može postati i temeljni stav ne samo jednoga čovjeka, nego i čitavoga sustava. Takvo je srce nepropusno za milost – a bez prihvaćanja Božje milosti – nema ni povjerenja.

Papa je naglasio da je prvi korak na putu vjernosti priznavanje vlastitoga grijeha, što znači odstupanje od stava ohole nepogrješivosti. Uvjeren sam da i najmanje odricanje od sebičnosti, od gledanja samo svojih interesa, na bilo kojoj razini: osobnoj ili društvenoj, može otvoriti srca i dovesti do pomaka u izgradnji povjerenja. Samo onaj tko priznaje svoje granice, koji je svjestan svojih ograničenja, može otvoriti srce djelovanju bezgraničnoga Božjeg milosrđa.

5. Dragi vjernici i svi ljudi dobre volje, čestitajući vam Uskrs, u vama, u svima nama, vidim naraštaj sposoban graditi povjerenje u hrvatskom narodu, u hrvatskom društvu, u hrvatskoj Domovini, na dobro svakoga građanina. Boga molim da nam otvori srca svome milosrđu, koje se po Uskrsu izlijeva na čitavi svijet!

Svima želim sretan Uskrs!