Arhiva kategorije: generalno

Ljetni raspored svetih misa i župni ured

S V E T E M I S E u srpnju i kolovozu
PONEDJELJAK – SUBOTA
7 i 18.30 sati

nedjeljom u srpnju i kolovozu i na Veliku Gospu
8, 11 i 18.30 sati

Uredovno vrijeme župnog ureda:
tijekom srpnja i kolovoza župni ured radi
od ponedjeljka do petka od 17 do 18 sati
Župni ured ne radi subotom, nedjeljom, svetkovinama i blagdanima

20200407_111201

Blagdan sv. Roka
16. kolovoza 2020. /nedjelja/
U zavjetnoj kapeli na Rokovu perivoju iznad Britanskog trga u Zagrebu

Svete mise u 8, 9,30, 11 i 18 sati
– uz svete mise je i slavlje sakramenta ispovijedi-pomirenja-pokore
– prije svetih misa molimo krunicu i litanije na čast svetom Roku

Središnje misno slavlje u 18 sati predslavi Mons. Tomislav Subotičanec, generalni vikar i kanonik.
Poslije večernje mise zavjetna procesija oko kapele s upaljenim svijećama.

Župa sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, HR – 10000 Zagreb
tel.: 01 3770 102; fax: 01 3778 561
ured@svblaz.hr; www.svblaz.hr
Uredovno vrijeme župnog ureda:
od uto. do pet.: 9 – 11 i od pon. do pet.: 17 – 18 sati
(tijekom srpnja i kolovoza ured radi od ponedjeljka do petka od 17 do 18 sati)
Župni ured ne radi subotom, nedjeljom, svetkovinama i blagdanima.

Kardinal Josip Bozanić o V. vazmenoj nedjelji o odgođenom SHKM 2020

srcashkmZagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predslavio je u nedjelju 10. svibnja 2020. euharistijsko slavlje Pete vazmene nedjelje u Župnoj crkvi Tijela Kristova u zagrebačkome naselju Sopot. U euharistiji se osvrnuo na odgođeni Susret Hrvatske Katoličke mladeži koji se trebao održati ovoga vikenda (9. i 10. svibnja).

Kardinal je podsjetio da je danas za Zagreb i čitavu Nadbiskupiju trebao biti veliki i poseban dan. Dan mladih: Susret hrvatske katoličke mladeži. – Na poseban način danas pozdravljam sve mlade vjernike diljem Lijepe Naše, sve mlade Hrvatice i Hrvate koji su danas željeli biti u Zagrebu. Zahvaljujem osobito zagrebačkim obiteljima koje su se velikodušno prijavile da će u svoj dom primiti mlade, kao i svima onima koji su se angažirali u pripremi Susreta. Posebice mladima Zagrebačke nadbiskupije koji su tako zanosno i velikodušno pripremali Susret. Vjerujem, sve uloženo je djelo koje Bog vidi i prihvaća, a nas izgrađuje. – kazao je, istaknuvši kako je Susret trebao biti u znaku Blažene Djevice Marije, bl. Alojzija Stepinca i bl. Ivana Merza, kojega se Crkva danas spominje, kao što je i zagrebačka prvostolnica trebala biti mjesto posebnoga hodočašća mladih na grob bl. Alojzija. A budući da su mladi za svoj Susret izabrali posljednje Marijine riječi zapisane u Evanđelju: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5), zagrebački nadbiksup kardinal Bozanić poručio je: – Neka budu vodilje i nama!

Više ovdje: http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/kardinal-josip-bozanic-predslavio-euharistijsko-slavlje-v-vazmene-nedjelje-u-zupnoj-crkvi-tijela-kristova-u-zagrebu

Crkve otvorene za slavlja s narodom

ŽUPA SVETOG BLAŽA – Zagreb – od 2. svibnja 2020. crkva je službeno otvorena za liturgijska slavlja s narodom

S  V  E  T  E    M  I  S  E
nedjeljom: 8, 9.30, 11 i 18.30 sati (12.30 sati na engleskom jeziku)
ponedjeljak – subota: 7 i 18,30 sati 

ISPOVIJED / POMIRENJE / POKORA 
kroz sve dane od 18 do 19 sati

KRUNICA
svednevnice U 17.50 sati

 

Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19

Draga subraćo svećenici i redovnici te sestre redovnice, braćo i sestre u Kristu!
Nakon što smo proslavili Uskrsnuće Gospodinovo i živjeli posebno ozračje te svetkovine u okvirima ograničenih mjera izazvanih pandemijom bolesti Covid-19; nakon što smo osjetili težinu ograničenosti slavlja bez punoga sakramentalnog zajedništva, a naročito euharistijskoga slavlja; i nakon što su u Republici Hrvatskoj ublažene mjere te su od subote 2. svibnja 2020. godine dopuštena slavljenja svetih misa i drugih sakramenata uz sudjelovanje vjernika, ovime donosimo upute za daljnje oblikovanje crkvenog života, poštujući odredbe mjerodavnih državnih tijela kojima je cilj zaštita zdravlja i održivost zdravstvenog sustava.

U poteškoćama što ih živimo očitovalo se puno dobra i vjerujemo da će plodovi ispunjeni tim dobrom biti vidljivi u daljnjemu životu Crkve i naroda. Postalo je jasnije od čega i kako Crkva živi, povezujući duhovno i tjelesno, stavljajući težište na osobni susret, na važnost upućenosti čovjeka na čovjeka, na građenje zajedništva koje ima svoju nevidljivu i vidljivu sastavnicu. Kada je to ugroženo, osjeća se čežnja za blizinom i shvaća duboka istina da je posebice za obred i liturgijsko slavlje važna ljudska tjelesnost.

Premda uvažavajući dragocjenost raznih tehnoloških mogućnosti, Crkva vođena načelom Utjelovljenja promiče i čuva važnost tjelesne prisutnosti i ne dopušta „virtualizaciju“. U tome se vidi razlog zbog kojega je ovo vrijeme zahtjevno i pokazuje da kršćanstvo nije religija osamljenosti i udaljenosti te da nije svediva samo na navještaj, razmatranje i mentalno prianjanje uz vjerske sadržaje. Ona je povezana cjelina u kojoj se ljubav prema Bogu i bližnjima hrani slušanjem Božje riječi i blagovanjem Hrane života.

Iako u kušnjama, kakva je ova koju proživljavamo, pojedini vidici – poput molitve i razmatranja u obitelji – jačaju. Ali bez liturgijskih slavlja kršćanska zajednica slabi. Potrebna joj je milost koja je podupire u zdravlju i bolesti, u životu i smrti. Ovo vrijeme pokazuje i razne odlike Crkve i njenu sakramentalnu narav kao Božjega naroda. Crkva nije ustanovljena po zemaljskim načelima, nego je dar Božje milosti u Isusu Kristu. Štoviše, Crkva jest Njegovo tijelo, u kojemu živi združenost ministerijalnoga svećeništva službenika i zajedničko svećeništvo vjernika.

U izvanrednim okolnostima koje živimo euharistijska slavlja nikada nisu prestala, nego su slavljena u otajstvu svećeništva kako ga potvrđuju obećanja koja prezbiteri daju tijekom ređenja, odgovarajući na pitanja: »Hoćete li pobožno i vjerno slaviti Kristova otajstva prema predaji Crkve, osobito u euharistijskoj žrtvi i sakramentu pomirenja, na hvalu Božju i posvećenje kršćanskog naroda? Hoćete li zajedno s nama zazivati božansko milosrđe za povjereni vam narod ustrajno vršeći zapovijed molitve?« Svećenicima je, naime, povjereno da Bogu prinose euharistijsku žrtvu ne samo »in persona Christi« nego i za narod.

I proteklih su tjedana vjernici bili sjedinjeni u liturgijskim slavljima slušanjem Božje riječi, molitvom i duhovnom pričešću, što im je bilo omogućeno i medijskim prenošenjem. Navještaj nije prestao, ljubav nije izostala, davanje hvale Bogu nije zamrlo. Pa ipak, sve to nije ostalo bez duboke boli pastirâ i vjernikâ, jer nam je bilo uskraćeno ono bitno, euharistijsko slavlje u zajedništvu prožetom vjerom u Krista Gospodina. Znamo da nam je u životu uvijek potrebno strpljenje u kojem trebamo i dalje ustrajati ne prestajući moliti dar Božje mudrosti.

Draga braćo i sestre, dok se u društvu traže načini na koje je moguće obnavljati, pronalaziti nove putove održavanja vitalnih djelatnosti društvene zajednice, kao Crkva pokušavamo naći prostore povratka vjernika našim sakramentalnim slavljima, vitalnim izvorima kršćanskoga života i spasenja.

Imajući pred sobom podatke i upute koje dolaze od medicinskih stručnjaka da virus kojim se širi bolest ima snažnu zaraznost (virulentnost), treba se strogo, strpljivo i uporno držati naputaka kojima je cilj uzajamna briga ljudi koji se susreću. Dakle, nije mudro misliti da će u crkvama odmah biti sve kao prije pandemije. No, Duh Božji vodi Crkvu i pomoći će nam i sljedeće razdoblje živjeti tako da budemo vođeni prema dobru. Ondje gdje su tama i umiranje pokušali zatvoriti Život, Uskrsli Gospodin darovao je i nadu i vjeru i ljubav. Božja snaga omogućuje ljudima ići onkraj prijetnje i zla; Duh Sveti daruje prostore svjetla, otvara obzore i obnavlja svijet. Zato puni pouzdanja zazivamo: »Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje.«

Pozivam sve da poštuju mjerodavne Preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (u prilogu ovoga pisma dostavljam vam dokument Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo pod naslovom Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja), kao i dolje navedene posebnosti:

1. Od župnika i voditelja zajednica zahtijevaju se određene obredne prilagodbe u oblikovanju slavlja, naročito rasporeda u prostoru, te osiguravanje primjerene higijenske razine. U organizaciji slavlja bit će potrebna zauzetost i pomoć vjernika, što će dodatno jačati vrijednost Crkve kao otajstvene obiteljske zajednice. Uz to, potrebno je više strpljenja, dogovora i osjetljivosti za bližnje.

2. Potrebno je utvrditi koliko ljudi određeni liturgijski prostor može primiti, poštujući propisanu međusobnu udaljenost.

3. Ako je moguće, neka se ozvuči prostor izvan crkve, radi lakšega sudjelovanja vjernika koji, zbog ograničenoga broja, ne mogu biti u crkvi, nego žele sudjelovati na slavlju izvan nje, poštujući propisanu udaljenost.

4. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja trebaju biti propisano udaljena. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.

5. Ondje gdje postoji mogućnost i potreba, moguće je svete mise slaviti na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.

6. Neka se vrata crkve drže otvorena da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.

7. Neka se u crkvama vodi pojačana briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju. Svećenici neka paze na poštivanje potrebnih higijenskih odredaba glede liturgijskoga posuđa i drugih predmeta s kojima su u doticaju.

8. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i dalje ostanu prazne.

9. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenoj košarici na određenom mjestu u crkvi.

10. Neka se u obredu pružanja mira i nadalje ne koristi gesta pružanja ruke.

11. Članovi pjevačkog zbora neka održavaju propisani razmak.

12. U organiziranju pričešćivanja, neka se pazi:
a) da pričest po mogućnosti dijeli samo svećenik predvoditelj, odnosno samo jedan djelitelj, noseći odgovarajuću zaštitnu masku;
b) da svećenik prije samoga pričešćivanja dezinficira ruke;
c) da se pričest dijeli isključivo spuštajući hostiju na dlan ruke vjernika, ne dodirujući njihove ruke;

13. Budući da je broj prisutnih vjernika u ovim okolnostima bitno ograničen, neka se razvidi mogućnost većega broja misa, a svim se svećenicima, ondje gdje postoji takva pastoralna potreba, daje mogućnost da do daljnjega nedjeljom mogu slaviti tri (trinirati), a svagdanom dvije mise (binirati).

14. U dogovoru sa župnim vijećnicima ili drugim suradnicima, moguće je napraviti unaprijed određeni raspored, kada bi tko došao na euharistijsko slavlje, kako bi se izbjegao nepotreban metež.

15. Neka se za ispovijed koristi prostor (pokrajnja kapela, sakristija, dvorana), gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Važno je da drugi vjernici mogu vidjeti i svećenika i vjernika, a da budu dovoljno udaljeni da ne mogu čuti njihovu komunikaciju. Neka ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske.

16. O slavljima ostalih sakramenata i drugih obreda uslijedit će posebne upute.

17. Ove odredbe stupaju na snagu u subotu 2. svibnja 2020. godine, a vrijede do opoziva ili drugačije odredbe.

Dragi vjernici, naše nastojanje da u svim okolnostima i na razne načine budemo s Božjim narodom, ovdje dolazi do novoga daha; do novog zahtjeva poniznosti i odvažnosti, odgovornosti i ljubavi. Važno je uočiti da ti novi pomaci u svojoj biti nisu vezani samo uz obred, nego su novi rast vjerničkoga naroda u crkvenosti.

A Duh Sveti, »sjaj blaženoga svjetla i sjaj u srcu svoga puka«, uvijek daruje novu snagu, ako svoj život obnavljamo pouzdanjem u Gospodina po primjeru vjere i vjernosti Blažene Djevice Marije, njezina zaručnika Josipa, našega svetoga zaštitnika čiji spomendan danas slavimo, i blaženoga Alojzija Stepinca, zagovornika kojemu se ne prestajemo utjecati.

Svima vam Gospodin podario svjetlo, snagu i mir!

Pozdravlja vas i blagoslivlja vaš nadbiskup,
Josip kardinal Bozanić, v.r.
U Zagrebu, na spomoie_wnQ5YHruEBQIendan sv. Josipa, 1. svibnja 2020. godine.

Pastoralne smjernice / obavijesti

Obavijesti o liturgijskim slavljima u Velikome tjednu, o slavljima sakramenata svete potvrde i prve svete pričesti i o drugim pastoralnim pitanjima

  1. Liturgijska slavlja u Velikome tjednu

Posebnost Velikoga tjedna, slavlja i njegovi obredi u sadašnjim okolnostima postavljaju određena pitanja o odgovornome oblikovanju tih obreda. O nekima od njih koja se tiču Svetoga trodnevlja upute je donijela Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata.

Ta se slavlja mogu slaviti samo u župnim crkvama i samostanima, u kojima žive svećenici ili u kojima se inače redovito slavi Euharistija. Neka župnici svoje vjernike obavijeste kada će biti ta slavlja, kako bi se svi u svojim domovima mogli sjediniti u molitvi.

Kao i za ostala liturgijska slavlja, trebat će se organizirati tako da se poštuju odredbe o slavljima bez vjernika, s iznimnom osjetljivošću prema potrebi dezinficiranja predmeta i prostora. Tamo gdje je moguće, neka se po dekanatima ili krajevnim pastoralnim područjima organiziraju izravni prijenosi tih slavlja i obreda na mjesnim i krajevnim radijskim i televizijskim postajama te s pomoću elektroničkih priloga.

Za slavlje Nedjelje Muke Gospodnje (Cvjetnice) vrijede odredbe o slavlju Euharistije samo s dozvoljenim brojem prisutnih vjernika. Strogo se pridržavajući sanitarnih odredaba, može se blagosloviti nekoliko maslinovih, palminih ili cvjetnih grančica, bez dijeljenja prisutnima tijekom slavlja. Pri blagoslovu ne koristi se blagoslovljena voda.

Prema općim uputama i prijedlozima Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, u Trodnevlju se treba pridržavati sljedećega:

a) Misa posveta ulja, koja se redovito slavi na Veliki četvrtak prije podne u našoj prvostolnici, odgađa se i zbog potresa. Dan i mjesto naknadno će se odrediti.

b) U slavlju Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, u skladu s inače danim naputkom, izostavlja se obred pranja nogu. Na kraju toga slavlja ispušta se i procesija s Presvetim oltarskim sakramentom, koji će se čuvati u svetohraništu.

Svećenici na župama mogu koncelebrirati u slavlju Mise Večere Gospodnje, a iznimno se svim svećenicima daje dopuštenje da toga dana, na prikladnome mjestu, slave misu bez naroda.

c) Procesije i ostali izražaji pučke pobožnosti u Velikome tjednu i u Svetome trodnevlju odgađaju se. Ti se obredni oblici mogu eventualno prebaciti na neke druge prikladne dane, kao što su: blagdan Uzvišenja Svetoga križa (14. rujna) ili slavlje Blažene Djevice Marije Žalosne (15. rujna).

d) Na Veliki petak Kongregacija poziva dijecezanske biskupe da se pobrinu da u Sveopću molitvu bude uvršten zaziv u kojemu se moli za bolesne, umrle i tjeskobne. Tako ćemo u našoj Nadbiskupiji, nakon devetoga zaziva (Za upravitelje država) moliti sljedeći zaziv:

Za pogođene u vrijeme pandemije.

Molimo i za sve one koji pate od posljedica sadašnje pandemije, da Bog i Gospodin naš udijeli zdravlje bolesnima, snagu zdravstvenomu osoblju, utjehu obiteljima koje pate, a preminulima puninu otkupljenja.

Molitva u šutnji. Zatim svećenik:

Svemogući vječni Bože, jedino utočište u ljudskoj nemoći, dobrostivo pogledaj na patnju svoje djece, koja su pritisnuta bolima sadašnje pandemije, i svojom milošću: ublaži trpljenja bolesnima, podaj snagu onima koji se za njih brinu, vječni pokoj udijeli umrlima, te, dok traje ovo vrijeme nevolja, molimo te, daj da svi pronađu utjehu u tvome milosrđu. Po Kristu Gospodinu našemu. O. Amen.

Treba nadalje pripaziti da u obredu klanjanja Svetomu križu nekolicina prisutnih pojedinačno pristupi Križu i na udaljenosti od barem dva metra jedni od drugih i od križa te kleknu ili se naklone. Neka se Križ ne ljubi niti mu se očituje čašćenje dodirivanjem.

e) U slavlju Vazmenoga bdijenja na početku se izostavlja paljenje ognja, blagoslov ognja i procesija. Na početku se zapali uskrsna svijeća i pjeva se Hvalospjev (Exsultet). U krsnoj službi samo se obnavljaju krsna obećanja; nema blagoslova krsne vode.

f) Glede eventualnog blagoslivljanja jela za Uskrs, ovime se ovlašćuje roditelje (oca ili majku), predstojnicu ili predstojnika kuće, da u svojim kućama, nakon zajedničke molitve Očenaš, zazove Božji blagoslov, a župnici i drugi svećenici će nakon Euharistije u crkvi moliti blagoslov za sve. Pritom se također izostavlja škropljenje blagoslovljenom vodom. Dovoljna je molitva i znamenovanje križem.

  1. Slavlja svete potvrde i prve svete pričesti

Premda su već najavljena slavlja prve svete pričesti u župama i premda su određeni datumi sakramenta svete potvrde, u nastalim okolnostima ih nije moguće organizirati te vas ovime obavještavam da se sva ta slavlja odgađaju za novi datum.

Vrijeme koje je pred nama i boravak školske djece kod kuće omogućuje i nama da im organiziramo vjeronauk i katehezu elektroničkim putem. Osim toga, roditeljima, djedovima i bakama pruža se mogućnost da poukom vjerskih sadržaja pomognu svojoj djeci i unucima. Time ne samo da im neće biti uskraćeno poznavanje potrebnoga gradiva, nego se ono može produbiti i nadopuniti.

  1. Očitovanje kršćanske ljubavi

Okolnosti koje živimo traže i zauzetost kršćanskom ljubavlju. Neka se razvide mogućnosti da se, poglavito putem župnih Caritasa, pomogne potrebitima, posebno stradalima od potresa. Mlade vjernike i vjernice, nakon objavljivanja odgode slavlja Susreta hrvatske katoličke mladeži, potičem da i dalje osluškuju što im Krist govori i da učine što im On kaže (usp. Iv 2, 5).

Draga braćo svećenici, kao pastiri, ne štedeći snage, budimo i dalje uza svoj narod: u molitvi za njega, u duhovnoj blizini, u poučavanju i upućivanju, u svakovrsnoj brizi za bližnje, zajedno sa svojim vjernicima, svjesni da nam je i u ovome vremenu potrebno posebno vjerničko i domovinsko zajedništvo.

  1. Molitva

Sve vjernike pozovite da ostanemo sjedinjeni u molitvi i razmatranju Božje Riječi. Tako se može očitovati važnost i otajstvo ‘kućne Crkve’, one jezgre koja živi moguće oblike zajedništva i odgaja za duhovne vrjednote, njegujući čežnju za iskustvom ponovnoga susreta u punini crkvenoga života. Gospodinu smo uvijek, a osobito sada, pozvani pokazati gorljivost našega vapaja i pouzdanja u Njega.

  1. Poštivanje odredaba

Budući da zadužena tijela, u skladu sa svojim odgovornostima i s novonastalim okolnostima, od vremena do vremena daju nove opće upute i preporuke, ovime se svećenicima i vjernicima posvješćuje da se – glede općih uputa – treba pridržavati smjernica koje daju mjerodavna državna tijela Republike Hrvatske, a koje se odnose na sva okupljanja ljudi pa tako i vjernika. Unutar zadanih mogućnosti, neka se organizira pastoralni život i prate ograničenja. A kršćanska je ljubav uvijek dovoljno maštovita da na temelju vjere pridonese jačanju brižnosti, utjehe i sigurne nade.

Draga braćo svećenici, neka vas prati Božji blagoslov, uz zagovor Blažene Djevice Marije, Presvete Bogorodice, svetoga Josipa, zaštitnika naše Domovine i blaženoga Alojzija Stepinca, uzora potpunog pouzdanja u Boga!

U zajedništvu s Vama, pozdravljam Vas u Gospodinu.

Vaš nadbiskup,
† Josip kard. Bozanić, v.r.
U Zagrebu, 2. travnja 2020. godine, na 15. obljetnicu smrti sv. Ivana Pavla II., pape.

oie_PxFzjmIbeHCQ

Molitva u vremenu širenja bolesti

Svemogući vječni Bože,
okrjepo u nevoljama,
potporo u slabostima,
od Tebe sva stvorenja primaju život
i dobivaju životnu snagu.

Dolazimo k Tebi,
zazivajući Tvoje milosrđe,
jer spoznajemo, živeći iskustvo širenja bolesti,
kako je ovozemaljski život krhka stvarnost.

Tebi povjeravamo bolesnike i njihove obitelji:
udijeli zdravlje njihovu tijelu, duhu i duši.
Svim članovima društva pomozi
vršiti povjerene im pozive i zadaće
te jačati duh međusobne solidarnosti.

Podupiri i nadahnjuj liječnike
i sve zdravstvene djelatnike u njihovoj službi,
a osobito njegovatelje
koji izbliza skrbe za bolesne.

Ti, koji si vrelo svakoga dobra,
blagoslovi ljudsku obitelj;
odagnaj od nje svako zlo,
a Crkvi i svim kršćanima
daruj nepokolebljivu vjeru.

Ne ostavi nas u kušnjama zaraze
koja unosi nesigurnost i nemir.
Svojom nas milošću oslobodi straha,
da bismo živjeli u vedrini i radosti,
zahvaljujući Ti obnovljena srca.

U Tebe se, Gospodine, uzdamo
i Tebi uzdižemo svoju prošnju,
jer si Ti, dobri Oče, Začetnik života,
u zajedništvu s Duhom Svetim
i sa svojim Sinom Isusom Kristom,
Liječnikom duše i tijela,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.

Presveta Bogorodice Marijo, Zdravlje bolesnih – moli za nas!
Sveti Josipe, Zaštitniče Crkve i naše Domovine – moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinče – moli za nas!

Odredbe biskupa HBK zbog širenja bolesti COVID-19

Odredbe biskupa Hrvatske biskupske konferencije u vezi sa sprječavanjem širenja bolesti COVID-19

Svjesni sadašnjih zahtjevnih okolnosti, a kao dionici odgovornosti za zdravlje i život vjernika i drugih građana, te u skladu s najnovijim mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva, mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije, donosimo privremene mjere koje stupaju na snagu u petak, 20. ožujka 2020. i traju do drugačije odluke.

1. Da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima.

2. Svećenici neka slave svetu misu bez sudjelovanja zajednice, a u skladu s odredbama Rimskoga misala upotrijebit će se oblik „Reda mise bez naroda“. Neka istodobno žarko ustraju u molitvi Časoslova i razmatranju, prinoseći prošnje za Božji narod i sav svijet.

3. Dijecezanski biskupi, sve do opoziva, vjernike u Hrvatskoj oslobađaju obveze sudjelovanja na nedjeljnoj i blagdanskoj svetoj misi. Neka vjernici ovu obvezu zamjene molitvom, postom, dobrim djelima, čitanjem Božje riječi, molitvenim sudjelovanjem u prijenosu euharistijskoga i drugih slavlja, prenošenih putem radija, televizije i drugih elektroničkih sredstava. Neka se tijekom prijenosa euharistijskog slavlja posebno združe primanjem duhovne pričesti.

4. Potrebno je vjernicima, napose djeci, mladima i obiteljima posredstvom elektroničkih medija omogućiti pristup katehetskim i drugim duhovnim sadržajima. O tome, neka po odredbi dijecezanskih biskupa, skrbe katehetski uredi ili druga tijela i službe koje su na pomoć župnicima u njihovu pastoralnom djelovanju.

5. Neka crkve za vrijeme trajanja epidemije budu otvorene isključivo pod sljedećim uvjetima:
a) crkve su otvorene samo za osobnu molitvu zdravih vjernika koji su bez simptoma akutne plućne bolesti;
b) u crkvi istodobno smije biti prisutno najviše deset osoba pazeći pritom da razmak između osoba bude barem 2 metra;
c) crkva otvorena za vjernike mora imati stalno otvorena vrata, uz mjere pojačane higijene i svakodnevnog čišćenja.

6. Slavlje sakramenta ispovijedi i bolesničkoga pomazanja ne može se slaviti do daljnjega, osim u smrtnoj pogibelji.

7. Slavlja kršćanskih sprovoda dopuštena su uz strogo pridržavanje zdravstvenih i sigurnosnih uputa mjerodavnih državnih institucija. Pokojnici će biti sprovedeni i pokopani u prisutnosti najbliže rodbine, a mise za pokojne bit će slavljene nakon ukidanja ovih mjera.

8. Bolnički kapelani i svećenici koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama trebaju slijediti upute spomenutih ustanova za prevenciju infekcija.

9. Nad/biskupijski, župni i drugi crkveni uredi te crkveni arhivi ostaju zatvoreni do daljnjega. Vjernici se mogu obratiti navedenim ustanovama isključivo telefonom ili elektroničkom poštom.

10. Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.

11. U crkvenim ustanovama u kojima živi više osoba, kao što su svećenički domovi, redovničke kuće, sjemeništa, neka se ograniče izlasci i kontakti s posjetiteljima izvana.

Svećenici i ostali pastoralni djelatnici neka objave ove upute u župnim časopisima, oglasnim pločama ili na web-stranicama.

Podsjećamo vjernike da nam je svima kršćanska dužnost posvjedočiti solidarnost i učiniti sve da bi se spriječilo širenje virusa. Pretvorimo ovu krizu u prigodu da, unatoč ovoj kušnji, u nadi budemo radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani (usp. Rim 12,12).

Neka molitva, post i djela ljubavi ostanu obilježje ovoga korizmenog vremena, a molitva za zdravlje i blagoslov našega naroda i drugih hrvatskih građana u ovom izazovnom vremenu neka bude ustrajna.

Moleći zagovor Blažene Djevice Marije, Zdravlja bolesnih, u Gospodinu vas pozdravljamo.

BISKUPI HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE

Korizma 2020.

  • Križni put petkom u 18 sati
  • Krunice svednevice u 17,50 sati
  • Svete mise svednevice u 7 i 18,30 sati
  • Svete mise nedjeljom u 8, 9,30, 11 i 18,30 sati te misa na engleskom u 12.30 sati
  • Sakrament ispovijedi – pomirenja – pokore, svednevice uz sv. Misu
  • Župno klanjanje u četvrtak 5. ožujka od 14 do 17.45 sati te klanjanje za život u srijedu 18. ožujka od 19 do 22 sata

—————–

OSTALE OBAVIJESTI U KORIZMI

Naša župna knjižnica otvorena je svake prve i treće nedjelje u mjesecu od 9 do 12 sati. Potičemo na čitanje duhovnog štiva u korizmi.

Nedjeljom u 19.30 sati održavaju se susreti i kateheze za mlade. Na katehezama se je moguće prijaviti i za Susret Hrvatske Katoličke mladeži koji će se održati 9. i 10. svibnja u Zagrebu. Dođite i potaknite vaše mlade!

Kroz mjesec ožujak, utorkom u 19.30 sati, u našoj će se župi u dvorani ispod crkve održavati korizmene kateheze za odrasle. Ciklus od 5 kateheza biti će posvećen 5 Crkvenih zapovijedi. Pozivamo sve župljane i punoljetne vjernike. Na katehezama će biti moguće postaviti sva druga pitanja o vjeri.
KORIZMENE KATEHEZE ZA ODRASLE – Ciklus kateheza o 5 Crkvenih zapovijedi, utorkom u 19. 30 u dvorani ispod crkve
3. 3. – Nedjelja i blagdani / 10. 3. – Ispovijed i pričest / 17. 3. – Post i nemrs / 24. 3. – Ženidba i obitelj / 31. 3. – Crkvene potrebe

—————–

Poziv volontera Caritasa župe sv. Blaža…
Razveselimo za Uskrs korisnike našeg Caritasa. Vaše darove (hranu, higijenske potrepštine ili novac) donesite u crkvu u nedjelju 22. ožujka.
Hvala i blagoslovljena korizma, volonteri Caritasa

—————–

BLAGDANSKO ČESTITANJE – njegujmo/oživimo lijepu tradiciju pisanja čestitki…
U danima Korizme donesite prazne čestitke ili razglednice s uskrsnim motivima (simbolima) i ostavite ih u prigodnoj kutiji na ulazu u crkvu. Neka to budu čestitke/razglednice za koje mislite da svojom slikom odražavaju smisao i duh Uskrsa, koje odišu veseljem, čestitke vedrih boja kao i tek probuđeno proljeće, s motivima pisanica, cvijeća, križa, kruha, vina… Uz spomenute motive to mogu biti i čestitke na kojima nalazimo i prizore iz Biblije vezane uz Kristovo uskrsnuće ali i čestitke na kojima možemo vidjeti djela hrvatskih umjetnika s prikazima uskrsnih običaja hrvatskih krajeva (npr. ljudi u narodnim nošnjama koji ukrašavaju pisanice, hodaju u procesiji, plešu, odnosno slave Uskrs).
Sve prikupljene čestitke/razglednice naši će mladi izložiti i prodavati na štandu prije, odnosno nakon nedjeljnih misa tijekom Korizme po prigodnoj cijeni. (npr. jedna čestitka 4 kune, ili tri čestitke za 10 kuna).

Koncert: MUSICA ILLAUDATA

Pozivamo vas na prvi koncert ansambla Sklad 29. veljače 2020. u crkvi svetog Blaža s početkom u 20h. Tema koncerta je komorna glazba iz doba baroka.

U doba baroka duhački instrumenti, kao što su flauta i oboa, bili su u velikoj upotrebi u svim glazbenim formama dok klarinet kao instrument još nije postojao. U 17. i 18. stoljeću skladatelji istražuju nove glazbene mogućnosti zvuka. Veliku inspiraciju nalaze u chalumeau-u, popularnom instrumentu među pukom, koji ih je očarao tamnim i nosivim tonom. Počela su se stvarati sve brojnija dijela, a neka od tih biti će izvedena na našem koncertu na instrumentu klarinet. Nije sasvim točno poznato kada se klarinet razvio, ali sa sigurnošću se može reći da je prirodni nastavak chalumeau-a.

Osim djela aranžirana za klarinet biti će i djela napisana za glas i solo violinu.

Ulaz na koncert je slobodan.

Veselimo se vašem dolasku.

Homilija biskupa Ivana Šaška na svetkovini svetoga Blaža 2020.

Uvod i homilija u euharistijskome slavlju svetkovine svetoga Blaža, biskupa i mučenika,
u župi sv. Blaža u Zagrebu
Ponedjeljak, 3. veljače 2020., u 18.30 sati

Prečasni gospodine Župniče i Dekane, braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi župljani i hodočasnici, braćo i sestre!
Svece naslovnike i zaštitnike u crkvama našega Zagreba ne ograničujemo samo na pojedinu župu. Oni su zaštitnici svih nas, posebno izabrani prijatelji s kojima živimo zajedništvo vjere, nadanja i ljubavi; čijoj se blizini radujemo, kojima se povjeravamo i kojima se s pouzdanjem utječemo.
U svojim molitvama za Zagreb i za našu Zagrebačku nadbiskupiju, za pojedini arhiđakonat ili dekanat, običavam molitvom zazivati svece i blaženike u svojevrsnim litanijama. Dovoljno je promotriti ovaj Gornjogradski dekanat, da bismo shvatili koji su to naši prijatelji sveci koji prate župne zajednice, počevši od Blažene Djevice Marije na Dolcu i Kamenitim vratima, zatim sv. Mihaela Arkanđela, preko sv. Ivana Krstitelja i svetoga Marka Evanđelista, do svetoga Blaža, svetoga Kvirina, svetoga Mirka, svetoga Antuna Padovanskoga, svetoga Franje Ksaverskoga i svetoga Maksimilijana Kolbea. A svaka je njihova svetost jasan plod djelovanja Božjega Duha i ljubavi Kristova Srca.
Lijepe su to dekanatske litanije sa zazivima jedanaest svetih naslovnika, od kojih su čak njih pet mučenici. To potvrđuje posebnost našega odnosa prema svjedocima vjere. Lako je provjerljivo da u Crkvi, a onda i u našemu hrvatskom društvu, najdublje i najduže živi upravo spomen mučenika, među kojima je i sveti Blaž.
Upoznajući svoje zaštitnike, župne i osobne, put nas vodi do traženja odgovora na pitanja: kako su susreli Gospodina, kako su se obratili, što ih je nadahnjivalo, vodilo i davalo snagu. Koje su bile njihove slabosti, ranjenosti, duhovne pustinje, razočaranja i obnove; što su vjerom vidjeli i što ih je toliko privlačilo da je sav svijet djelovao nedostatno da bi ispunio njihovu čežnju, a jednako tako i sve prijetnje preslabe da bi srce bilo zarobljeno prolaznim.
Znamo da ne možemo slaviti, ako nam srce nije slobodno i radosno. To molimo od Gospodina: slobodu oproštenjem grijeha i nutarnju radost i mir, plodove njegova Duha, dok ispovijedamo svoje grijehe i za njih se kajemo.

Homilija
1. Prije nekoliko dana hodao sam Ilicom i čuo jednu zabrinutu majku kako govori svome djetetu: Pa, koliko ti puta moram reći da paziš… Osjetio sam da su te riječi – premda su zazvučale preglasno i pomalo grubo – bile izgovorene s puno ljubavi; onim osjećajem u kojemu i drugi vide da je nekomu do nekoga stalo.
Kako sam već u mislima imao današnje Evanđelje i večerašnje slavlje, to je majčinsko upozorenje u meni povezalo Isusove riječi. On čak triput u ovome kratkome Evanđelju govori, a može se osjetiti i blagost i pomalo povišen ton: Ne bojte se! Kao da nam želi reći: Pa koliko vam puta moram reći da se ne bojite… Stalo mu je do nas i želi u nas usaditi pouzdanje da se u zajedništvu s njime ne trebamo bojati.
Ovo nije jedini put da nam tako govori. Isus više puta ponavlja kratke poticaje u obliku zapovijedi: Ne bojte se! Radujte se! Kličite! Obratite se! Ljubite!
Draga braćo i sestre, u ponavljanju tih ‘zapovjedi’ često čujemo, često čujete i nas propovjednike, s manje ili više zanosa, dok proširujemo poticaje o tome da trebamo otvoriti srce, da prepustimo Bogu svoje živote, da imamo pouzdanja…
Ali, kako to učiniti? Što trebamo poduzeti da bi nestao strah, da bismo mogli iz tuge prijeći u radost, da istinski ljubimo sve ljude, pa i one koji nam čine zlo? Može li se po zapovijedi nekoga voljeti, radovati se, ukloniti strah? Iskustvo nam govori da to nije moguće; ne djeluje životno i nije nimalo uvjerljivo.

2. No, uz te zapovijedi Isus govori i čini nešto što daje novi temelj i smisao tim zapovijedima. On daje jamstvo svoje prisutnosti i jasno kaže da će oni koji u njega vjeruju činiti djela koja on čini. Štoviše: da će činiti i veća djela od njegovih. Ta djela, koja izgledaju nemogućima i nevjerojatnima, ljudi čine darom Božjega Duha. Zato u svetima vidimo izvrsne plodove suradnje čovjeka koji prihvaća Boga i Božje blizine kojom se ostvaruje nebesko kraljevstvo.
Koja su to djela? Postoje li danas? Itekako. Lako ćete ih pronaći u svojim domovima, među ljudima koji čine djela koja nisu motivirana sebičnošću. Kraljevstvo Božje je utkano u odnose supružnika, roditelja i djece, prijatelja, poznanika; među ljudima koji se prvi put susreću. I vidljivo je to kraljevstvo u svakidašnjim riječima, u poštovanju, u lijepome ophođenju, u djelima kojima nešto činimo da bismo drugima olakšali tegobe. Dovoljno se pitati i vidjeti kada je netko učinio nešto, rekao nešto, zauzeo se za nekoga, a da to nije proizašlo iz sebičnosti…
Nije li Isus rekao: Kraljevstvo je Božje među vama? Još više od toga: ostao nam je zapisan tekst koji doslovno znači: Kraljevstvo je Božje u vama! Ako se to previdi ili se ti plodovi žele ostvariti nekom ljudskom snagom, brzo ćemo uvidjeti svu ispraznost poziva da se ne bojimo, da ljubimo, da se radujemo. Isus učenicima govori: Ja sam s vama. Ne budite zabrinuti – dat će vam se u onaj čas.

3. Naš Gospodin te riječi izgovara da bi ohrabrio zajednicu koja je izložena nerazumijevanju i nasilju. Evanđelist Matej, s vjernicima za koje piše Evanđelje, također gleda stvarnost u kojoj se tada nalaze kršćani, izloženi pogibeljima, pri čemu su Radosnu vijest šaptali od uha do uha.
Skloni smo se vratiti u neko drugo vrijeme, do udaljenih mučeničkih vremena. A to nije potrebno, jer je i naša suvremenost vrijeme kršćanskih svjedoka.
Premda život nije svodiv na statistike, gledajući izravno nasilje, čini se da nikada u povijesti nije bilo većega progonstva kršćana. Da bismo našli mučenike, nije potrebno strugati po pijesku Koloseja ili biti zagledan u mrak katakomba. Danas je naša Crkva u svijetu Crkva mučenika. Zapravo niti jedna religija nije toliko progonjena kao kršćanstvo. Osjetimo to u srcu, dok se možda u svakidašnjici pojavi neka bojazan i dok se ustručavamo do kraja čuti Isusove riječi: Ne bojte se!

4. Kada je car Tiberije 35. godine poslije Kristova rođenja, dakle, neposredno nakon Isusove smrti, od Rimskoga senata zatražio mišljenje o mogućnosti – kako bismo danas rekli – legalizacije kršćanstva, novoga bogoštovlja koje se širilo Rimskim Carstvom i samim Rimom, Rimski je senat odgovorio: Non licet esse christianos. Nije dopustivo da postoje kršćani.
Braćo i sestre, i u društvima koja su nastala na postulatima kršćanstva, nažalost i u našoj domovini, duh te rečenice živi, ostavlja tragove u svim područjima života i vi ga, svojim vjerničkim osjećajem, susrećete svakodnevno. On nije izrečen udarcima biča, zatočeništvom i grubim zlostavljanjima.
Našao je druga sredstva, od kojih ističem jedno, možda i najvažnije, a to je uspostavljanje sustava takozvane ‘neutralnosti’, to jest pokušaj da se život društva gradi tako da izravno ne bude zanijekana mogućnost očitovanja kršćanske vjere, ali se brižno pazi da kršćanska prisutnost ne uđe u primjenu s posljedicama na javnost. Non licet esse christianos.
U svim se životnim okolnostima vidi promicanje ‘neutralnosti’, neke čudne širine koja sve prihvaća i ujedno ništa ne zastupa. Ona se odrazila na antropološka pitanja o čovjeku, na odnose muškarca i žene, na obitelj, na pitanje identiteta, na odnos prema podrijetlu i domovini.
Ipak, svatko dobro zna da ništa u životu ne živi od neutralnosti. Neutralan znači: ne-uter, ni jedno ni drugo; to je pristup koji isključuje izbor, odlučivanje i slobodu. Postoji li trenutak našega života u kojemu se ne odlučuje; ijedan susret koji je neutralan. U neutralnosti nema radosti ni tuge, jer suze nisu neutralne; u neutralnosti nema ljubavi, nema oduševljenja. To je polje ravnodušnosti, kako to lijepo ocrtava taj naš hrvatski pojam. Ravna duša je poput ravne crte na zaslonu koja je odustala prikazivati otkucaje srca. Neutralnost je drugo ime za umiranje.

5. Ta ideologija ‘neutralnosti’ ima svoje potpornje, svoje kontrafore. Prvi se vidi u izrijeku koji kaže da je vjera ‘privatna stvar’. Drugim riječima: šapćite ju na uho, ali ne pomišljajte na krovove.
Drugi je u otklanjanju i same rasprave u društvu o najvažnijim pitanjima. Kako se to postiže? Jednostavno tako da se nešto proglasi svjetonazorskim pitanjem. Jeste li to primijetili? Više sam puta susreo začuđujuće zaključke, u kojima se čuje govoriti: Nećemo o tome, jer je to svjetonazorsko pitanje. Ovo nije ni vrijeme ni prostor za svjetonazorska pitanja. Ako i tu uđemo ispod površine, vidjet ćemo da nema ničega što nije svjetonazorsko pitanje: od rađanja života, preko hranjenja, učenja jezika, odijevanja, odgoja, gospodarstva, športa, umjetnosti, zabave, ljubavi i smrti… Sve proizlazi iz nazora, iz pogleda na svijet, iz stavova prema stvarnostima koje živimo.
No, što se zapravo želi sugerirati, nametnuti kao prihvatljiva podloga u društvu? Želi se reći da nas svjetonazorska pitanja, a osobito vjerovanja dijele. Istina, u puno toga se razlikujemo, ali nije jasno zašto bi nas to u što duboko vjerujemo dijelilo. Istina, nisu svi nazori prihvatljivi, budući da neki od njih niječu i zatiru ljudskost, činjenicu da smo ljudi jednakoga dostojanstva stvorenosti. Kršćanstvo nipošto nije takvo da bi nekoga obescijenilo, ponizilo, prevarilo, pridobilo na svoju stranu neistinom. Pokušaji koji su išli u tome smjeru bili su duboko nekršćanski.
Ali, ako je nazor na svijet, svjetonazor u svojoj srži dobar, tada on daje širinu i dubinu susreta. Kao kršćanin mogu svakomu reći da bi mi bilo drago da i drugi budu kršćani, jer mislim da je to za njih dobro, bez ikakvoga nametanja, nego gledajući u svakomu čovjeku Gospodina i radujući se tuđoj radosti.
Naša vjera, bez obzira gdje živjeli ili djelovali, treba drugima biti jamstvo da se mogu osloniti na moja duboka uvjerenja, a kršćanstvo ne traži nikakvo zlo. Duboko sam uvjeren da se tamo gdje se ugnijezdila takozvana ‘neutralnost’, sužen prostor susreta, suradnje i ljudskosti.

6. Nakana je druga: želi se vjeru i odnos s Bogom proglasiti problemom, a ne mogućnošću. A svatko tko se susreo s vjernicima drugih religija u iskrenosti njihova svjetonazora, susreo je mogućnost u kojoj svatko drugomu želi dobro i pokušava se otkriti dobro za drugoga.
Braćo i sestre, sveti su mučenici suprotnost ideologiji neutralnosti. Svetoga Blaža molimo da nam pomogne da ne budemo ravne duše, da nam vjernička hrvatska duša ne bude ubijena, nego da budemo osjetljivi, istančane duše, dok slušamo Isusa kako nas na nekome našem životom putu ohrabruje i odgaja riječima punim ljubavi: Koliko vam puta moram reći da se ne bojite…
Amen.
Blazevo (2)
Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački