Godina svetog Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Na 330. obljetnicu otkako je Hrvatski sabor jednoglasno izabrao svetog Josipa za posebnoga zaštitnika Kraljevstva Hrvatske, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić proglasio je u nedjelju, 19. ožujka 2017. Godinu svetog Josipa na području Zagrebačke nadbiskupije.

Proglasom se ujedno i određuje da posebno žarište te Godine bude Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu u kojem će se moći primiti milost oprosta svakog dana tijekom Godine sv. Josipa. Osim toga, nastavlja Kardinal, neka se posebna pozornost vjernika usmjeri na slavlja i događanja u župama, crkvama i kapelama te u ustanovama i zajednicama kojima je sveti Josip naslovnik. „Na dan slavlja ili posebnoga pastoralnog događaja u tim će se crkvama moći primiti milost oprosta. Taj se oprost proteže i na sve župe Zagrebačke nadbiskupije prigodom slavlja na čast sv. Josipu tijekom te Godine“, stoji u Proglasu.

Kardinal izražava želju da nas u proslavi Godine sv. Josipa vodi divni uzor, blaženi Alojzije Stepinac, veliki štovatelj svetoga Josipa, da bi zajedno s njime ponavljali: „Mi s veseljem možemo danas konstatirati, da štovanje i ljubav prema sv. Josipu nisu jenjali u hrvatskome narodu, nego da rastu iz dana u dan“ (Propovijed na otvorenju župe sv. Josipa, Zagreb, Trešnjevka, 20. lipnja 1937.).

„U otajstvu spasenja sveti je Josip vršio očinsku zadaću prema Isusu i bio je postavljen na čelo Svete Obitelji. Već nam to pokazuje njegovo življenje odnosa s Bogom, Stvoriteljem, ali jednako tako i odnosa prema dvama gorućim pitanjima za čovjeka i narod: pitanje otajstva života i pitanje obitelji“, ističe Kardinal u svome Proglasu, dodajući da je ova Godina prigoda da mi, vjernici Zagrebačke nadbiskupije, dok slavimo njenu Drugu sinodu u poniznosti osluškujući Duha Svetoga te moleći snagu njegovih darova, razmatramo svoj poziv i u njemu živimo po primjeru svetoga Josipa.

Pozvao je da uvijek pred sobom imamo velike nakane Crkve u izravnoj povezanosti i s hrvatskim društvom u kojemu živimo: otvorenost životu koji dolazi od Boga, zaštita najslabijih, uključujući nerođene, briga o obitelji i promicanje obiteljskih vrijednosti, odgoj i skrb za djecu i mlade, nesebičnost i samozatajnost u vršenju službe, zauzetost u pravednosti i milosrđu, briga za potrebite, primjeren odnos prema radu, smirena suočenost s ljudskom smrtnošću.

Na kraju Proglasa Kardinal je pozvao župne zajednice, redovnike i redovnice, te vjernike laike da se tijekom Godine upute na hodočašće u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovac, te najavio da će u Svetištu, u subotu 10. lipnja 2017. godine, predvoditi središnje slavlje proglašene Godine.

„Potičem svakog vjernika i vjernicu da na čast svetom Josipu mole osobno i zajednički u obliku raznih pobožnosti, osobito za obitelji, Domovinu te za našu Crkvu zagrebačku koja je na sinodskom hodu u novosti života“, zaključio je Kardinal.

Godina svetog Josipa na području Zagrebačke nadbiskupije trajat će do 19. ožujka 2018. godine.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Korizmeno vrijeme

Po sebi, prah smo i pepeo. Po Božjoj ljubavi dragocjeni smo u njegovim očima.

(Fra Zvjezdan Linić)Pepelnica, Čista srijeda

Pepelnica ili Čista srijeda kršćanski je spomendan kojim započinje korizma.

Za katoličke vjernike s Pepelnicom počinje najozbiljnije i najplodnije razdoblje crkvene godine. Tim danom korizma počinje, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje sveto Vazmeno trodnevlje. Početak i kraj korizme označen je najozbiljnijom pokorom, tzv. strogim postom i nemrsom. Strogo postiti znači samo jedan put na dan do sita se najesti, a ne mrsiti znači ne jesti meso niti mesne prerađevine.

Nad svima, već na Pepelnicu, lebdi Isusova riječ koja zove: »Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti«. Zato se i kod posipanja blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu kaže onome koga se pepeli: »Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti«. Ili pak druga rečenica: »Obrati se i vjeruj Radosnoj vijesti«.

Slikovni rezultat za korizma

Korizma, dakle, nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života. Ona donosi nove šanse, nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenuci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i sa tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja, te teških misli i briga.

Pepelnica je ostala kao spomen na pokoru koju su činili Židovi tijekom svoje povijesti. Veliki sveci i pokornici Starog zavjeta znah’ su se obući u kostrijet od grube konoplje, posuti glavu pepelom, i leći u prah u znak da su sagriješili i da žele popraviti svoj život. Prah označuje da je čovjek bez Boga samo gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestane. Tek u Božjoj svemoći i ljubavi taj prah postaje čovjekovo tijelo i duša, i neraspadljiv, besmrtan i vječan. Zato taj prah koji se zove čovjek i koji je smrtan i loman treba neprestano Božju prisutnost i snagu Duha Svetoga da učini čovjeka nepobjedivim i besmrtnim. Korizma je i uspomena na četrdesetdnevni Isusov pokornički boravak u pustinji, te na četrdeset godina hoda Izraelaca kroz pustinju da bi mogli ući u Obećanu zemlju.

Svi su pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života, i posiju novo sjeme u svoje dane i godine.

Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsa i nade u naš, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.

Laudato

Završeno Drugo zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije

U subotu 25. veljače 2017. godine, u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, završeno je Drugo zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Drugoga dana zasjedanja, članovi Sinode izlagali su svoje intervente na temu „Crkva zagrebačka u slavljenju Kristova otajstva“, odnosno pitanja vezana uz nedjeljnu euharistiju, sakramente, blagoslovine i pučke pobožnosti, sprovode, liturgijske službe te o liturgijskoj glazbi i arhitekturi.

Zatim je održano glasovanje o prijedlozima (propozicijama) prvog tematskog područja „Crkva zagrebačka u djelu evangelizacije“.

Na temelju 179 intervenata članova Sinode s prvog zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, održanog 9. i 10. prosinca 2016. godine, Povjerenstvo za prvo tematsko područje pripremilo je 45 prijedloga koja se tiču tri područja rasprave: evangelizacije, župne kateheze i vjeronauka u školi.

O 45 prijedloga glasovalo je 165 prisutnih članova Sinode. Članovi Sinode o svakom prijedlogu imali su mogućnost glasovati na način da na prigodnom obrascu zabilježe jednu od tri opcije: odobravam, ne odobravam, odobravam s pridržajem.

Članovi Sinode većinom su glasova prihvatili s odobravanjem 45 prijedloga.

O rezultatima glasovanja sinodsku skupštinu izvijestio je predsjednik komisije za provedbu glasovanja preč. Vjekoslav Meštrić. Izglasani prijedlozi predani su zagrebačkom Nadbiskupu koji ima zadatak pripremiti završni Dokument Sinode, tj. Izjave i odluke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Nakon glasovanja članovi Sinode su nastavili s izlaganjem svojih intervenata na temu drugog zasjedanja „Crkva zagrebačka u slavljenju Kristova otajstva“.

Zasjedanje je završeno zajedničkom molitvom i blagoslovom. Sljedeće, Treće zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije održat će se u petak i subotu, 31. ožujka i 1. travnja 2017. godine na temu “Crkva zagrebačka u zajedništvu svoga poziva i poslanja”.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije