Potpuni oprost u godini Milosrđa

cattura_0

 

 

Osim Svetih vrata, tradicionalna su jubilejska obilježja hodočašća i oprost. Iz riznice duhovnih dobara Crkve u Jubileju posebno mjesto ima oprost koji se odnosi na vremenitu kaznu.

Budući da je u Jubileju riječ o nastojanju oko svetosti i čistoće duše, na tome je putu od velike koristi dar oprosta što ga Crkva, snagom koju joj je dao Krist, pruža svima koji ispune tražene uvjete.

Potpuni oprost vremenite kazne za grijehe može se odnositi na vlastite grijehe, ali i na duše pokojnih. Da bi se primio oprost, Crkva upozorava da je potrebno:

  • ispovijediti se
  • pričestiti se
  • izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu.

To mogu biti molitve: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo (ili drugi marijanski zazivi), Slava Ocu.

Oni vjernici koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih razloga ne mogu izaći iz kuće mogu primiti potpuni oprost, ako – sjedinjeni u duhu i u mislima s vjernicima na dotičnim mjestima, naročito onda kada se putem sredstava društvenoga komuniciranja prenose liturgijska slavlja iz neke jubilejske crkve – izmole Oče naš, Vjerovanje ili neku drugu molitvu, prikazujući svoje trpljenje i teškoće na nakane koje su za Crkvu posebno važne u Svetoj godini milosrđa.

Više informacija i detalja potražite ovdje.

Obnovljeni oltar sv. Roka u kapeli sv. Roka na Rokovom perivoju

R

Hrvatski restauratorski zavod i zagrebačka župa sv. Blaža javnosti su 17. prosinca u kapeli Sv. Roka na Rokovu perivoju u Zagrebu predstavili restaurirani oltar sv. Roka. Konzervatorsko-restauratorski radovi trajali su tri godine, i dovršeni su u godini kada se obilježava 100. obljetnica župe sv. Blaža i 360. obljetnica prvog postavljanja oltara sv. Roka u kapeli na Rokovu perivoju.
Predstavljanju su uz djelatnike Hrvatskog restauratorskog zavoda koji su radili na oltaru, nazočili i drugi djelatnici, kao i studenti, župljani, te zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljko Pintarić, te zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb i župnik župe sv. Blaža mons. Zvonimir Sekelj.
Pozdravljajući okupljene, ravnatelj Hrvatskoga restauratorskog zavoda Mario Braun kratko je predstavio rad Zavoda tijekom 20 godina, te podsjetio i na stručni časopis “Portal” koji objavljuje. Pohvalio je rad djelatnika koju su radili na obnovi oltara sv. Roka, te naglasio kako je završetak radova i to predstavljanje svojevrstan dar župljanima za Božić.
O povijesnom kontekstu, tj. značenju Rokova perivoja i crkvice, te porijeklu samoga oltara govorila je Sena Kulenović, dok je Iva Koci pojasnila tijek restauratorskih radova i niz popratnih aktivnosti koje su se odvijale u kapeli tijekom restauracije.
Tako je naglašeno da je Rokov perivoj, brežuljak u samom središtu Zagreba, bio kroz povijest mjesto kulturne i vjerske razmjene. Ova jedinstvena gradska cjelina, nekada zvana Penezna gorica, u srednjem vijeku te u 17. i 18. stoljeću bila je pod upravom Gradeca, a danas je rezidencijalna četvrt, svjedočanstvo zagrebačke moderne. Kapelu Sv. Roka podigli su 1647. građani Gradeca kao zavjet protiv kuge. Kapelu je posvetio godine 1682. zagrebački biskup Martin Borković o čemu svjedoči natpis na drvenoj ploči postavljenoj u brodu kapele. U velikom potresu 1880. kapela je stradala te su uništeni postojeći bočni oltari sv. Antuna i sv. Rozalije, darovi zagrebačkih udovica. Uredbom grada postojeće groblje na kojem su bili pokopani ugledni građani, a prostiralo se uz kapelu, premješteno je na novoizgrađeni Mirogoj. U 20. stoljeću kapela je dobila status zaštićenoga kulturnog dobra.
Kanonske vizitacije provedene tijekom 18. stoljeća potvrdile su da se oltar izvorno nalazio u crkvi Sv. Marka na Gornjem Gradu kao nasljednik ranijeg oltara ceha krojača. Tijekom 17. i 18. stoljeća u crkvi Sv. Marka nalazilo se trinaest oltara koje su podizali i brigu o njima vodili gradski cehovi. O bogatstvu ceha ovisila je kvaliteta kiparske izrade i polikromije oltara, a ceh krojača bio je jedan od najbogatijih. Upravo koloritno razmahani i prekićeni barokni oltari bili su poticaj biskupu Strossmayeru da pokrene restauraciju u skladu s klasicističkim ukusom. Oltari su “parodija na službu Božiju” piše Strossmayer i angažira bečke arhitekte Friedricha von Schmidta i Hermana Bollea da crkvu obnove u skladu s vremenom. Cehovski oltari tada su uklonjeni iz crkve Sv. Marka. Dio skulptura danas se nalazi u Muzeju grada Zagreba, a jedini u cijelosti sačuvan oltar Obraćenja sv. Pavla smješten je u Hrvatskome povijesnom muzeju. Nakon potresa 1880. oltar Presvetog Trojstva, sv. Ivana Krstitelja i Evanđelista postavljen je u kapelu Sv. Roka pri čemu je rekomponiran za novu funkciju i promijenjen je titular.
Prisutni su imali prilike čuti zanimljivosti iz samoga istraživanja koja su pomogla da se rekonstruira sve ono što se događalo do sedamdesetih godina prošloga stoljeća za što se osim povijesnih i crkvenih arhiva, poseglo i za arhivom Vatrogasne postaje u Savskoj.
Od aktivnosti tijekom radova posebno je istaknut program “Restauratori u zajednici” u okviru kojeg su u kapeli organizirana predavanja i radionice na temu radova na oltaru sv. Roka. To je pobudilo zanimanje kako studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, tako i učenika osnovne škole Pantovčak i lokalnoga stanovništva, a jedno predavanje je organizirano i za članice Međunarodnoga kluba žena.

36256
Na kraju riječ zahvale izrekao je domaći župnik mons. Sekelj, koji je i podsjetio na važnost te zavjetne kapele za Zagrepčane u našem vremenu.
U glazbenom dijelu sudjelovala je Dubravka Šeparović Mušović, messosopran, uz orguljsku pratnju Davora Ljubića.

U kapeli sv. Roka bila je i ekipa emisije ‘Dobro jutro, Hrvatska’.